U povodu ovogodišnje manifestacije “Kaimijini dani” izdati su “Sabrani tekstovi” Hifzije Suljkića. Ovo izdanje u 3 knjige je u prodaji. Djelo je podjeljeno u tri knjige: Prva knjiga je pod naslovom “Islamske teme i narodne poslovice” i ima ukupno 320 sranica, druga knjiga nosi naslov “Islamska baština u Bosni i Hercegovini i njenoj okolini” na 570 stranica i treća knjiga “Islam u bošnjačkoj narodnoj poeziji” na  245 stranica.

Ovo djelo je veoma lijepo opremljeno i čini jednu cjelinu.

Izdavanjem ovih knjiga Medžlisa Islamske zajednice Zvornik želio se odužiti nekadašnjem zvorničkom imamu Hifziji ef. Suljkiću, a od zaborava sačuvati njegov dugogodišnji spisateljski rad i trud. Tekstovi u knjigama imaju široku univerzalnu kulturnu i znanstvenu vrijednost za sve ljubitelje pisane riječi, ali i za studente i znanstvene radnike. Knjige imaju poseban značaj za Zvorničane s obzirom da  dosta tekstova govori upravo o kulturi, tradiciji, običajima, spomenicima kulture i drugim vrijednostima Zvornika. Stoga ove knjige preporučujemo svim Zvorničanima, kako bi svojoj djeci ostavili spomen na svoj grad kakav je nekada bio.

Knjiga se može nabaviti u prostorijama Medžlisa Islamske zajednice Zvornik, svim džamijama na području Medžlisa ili narudžbom na adresu: Medžlis Islamske zajednice Zvornik, Svetog Save bb 75400 Zvornik ili na E-mail adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript ili Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript . Cijena jednog kompleta od tri knjige iznosi 75,00 KM (sedamdesetpetkonvertibilnihmaraka). U prilogu slijedi nekoliko tekstova iz ovog djela.

DIVIČKI SPLAVARI

Do Drugog svjetskog rata Drinom su plovile “lađe” i prevozile poljoprivredne proizvode zvorničkog kraja. Bile su to lađice dugačke i po dvadesetak, a široke 2,5 metara. Zvale su se “burinke”, a pošto su oblikom ličile na papuču neko ih je zvao i “papučare”. Na zadnjem dijelu imale su polukružni krov, ispod kojeg je bila koliba, vrlo prijatan i topao kutak za spavanje posade i sklonište od nevremena. Ispod kolibe bilo je ognjište, na kome se u zemljanom loncu kuhala hrana za posadu i pekao hljeb ispod sača ili peke.

Lađe su mogle da nose po 10 tona tereta. Prevozile su većinom suhe šljive, orahe i jabuke do ušća Drine u Savu, a odatle se roba željeznicom vozila u Brčko. Po povratku uz Drinu nisu uvijek išle prazne, pa su tako za vrijeme gradnje mostova u Bajnoj Bašti, Ljuboviji i Zvorniku uzvlačile uz Drinu po četiri tone gvozdene konstrukcije, natovarene u Šapcu. Matična luka bila im je Divič, gdje ih je bilo najviše. Brojne su današnje porodice u Diviču koje su se zanimale tom djelatnošću: Hadžiavdići, Musići, Softići, Aliefendići, Mahmutovići, Smajlovići i dr.

Brodogradilište im je bilo u Budišću (više Sakara). Posada lađe imala je četiri veslača i zapovjednika, koji je bio kormilar ili dumendžija. I danas se priča o izvanrednom ukusnom hljebu i jelu spremljenom na ognjištu lađe. Zvanje dumendžija bilo je vrlo cijenjeno, pa su divičke majke tepale svojoj djeci: “Bio ti majci dumendžija!”.

Lađa nije mogla ploviti uz Drinu veslanjem, nego se morala vući uz vodu. Tri veslača išla su obalom i vukla lađu konopcima. Četvrti veslač je dugačkom motkom odbijao lađu od obale da se ne nasuče. Dumendžija je kormanio i kako je ovo bio veoma težak i naporan posao, stoga nije čudo što je među lađarima postojala kletva, upućena onome kome se želi najveće zlo: “Dabogda lađu vukao!” Negdje oko 1930. godine divički splavari navratili su se u neku kafanu u Bosanskom Šamcu. U lokalu je bio i narodni pjevač, koji je pjevao uz šargiju (tamburu). On je odnekud znao da su ovi splavari iz Diviča pa je tanko i glasovito uz tamburu zapjevao stihove, koji su se po prvi put od njega čuli:

Oslovino visoka planino,
S tebe mi se šeher-Divič vidi
i u njemu do devet sokaka
u svakom po pet djevojaka.

Osim splavarenja Drinom, u Diviču su bila dva mlina na Drini. Prvi je bio vlasništvo hadži Redže Salihovića i Huse Čelibagića iz Kule. Drugi je bio hadži Bojića iz Diviča. Ovi objekti su sagrađeni iza I sv. rata, a prestali su da se koriste 1941. godine. I jedan i drugi mlin, mogao je samljeti 2500-3000 kg žita dnevno, a usluga je vršena za “ujam” – vrijednost u naturi. Mjesto ovih mlinova bilo je više današnjih brana (hidroelektrane), bliže lijevoj obali Drine.

Osim ovih mlinova Divičani su imali vodenica i na riječici Jošanici.

ŽENIDBENI OBIČAJI U ZVORNIKU

U pjesmi koja je nastala u Zvorniku pod naslovom “Đul–Hatema mlada“, veoma lijepo prikazana je ljepota zvorničke djevojke:
          
„Na Fetiji visokoj mahali
bijeli dvori berber Salih–age,
U njim’ raste Đul–Hatema mlada.
Ja kakva je vesela joj majka!
Vita stasa, a tanahna pasa,
Čelo joj je altun hamajlija,
Obrvice s mora pijavice,
Trepavice krila lastavice,
A dva oka, dva vrela studena,
Dva obraza,dva đula rumena,
Usta su joj kutija šećera,
Sitni zubi dizija bisera,
Vrijedne ruke šeher Banja Luke!

Iz teksta “Muslimanski ženidbeni običaji u Zvorniku i okolini”